

Kašalj je jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi odlaze kod lekara, a u većini slučajeva prolazi sam za nekoliko dana ili nedelja. Problem nastaje kada kašalj traje mesec, dva ili duže, remeti san, iscrpljuje i ne reaguje na sirupe iz apoteke. Takav uporan kašalj nije bolest za sebe, već znak da nešto u disajnim putevima, sinusima, želucu ili srcu nije u redu. U ovom tekstu objašnjavamo koliko dugo kašalj sme da traje, šta ga najčešće izaziva, koji su alarmni znaci, kako izgleda pulmološki pregled i kada ga ne treba odlagati.
Lekari kašalj dele prema trajanju. Akutni kašalj traje do tri nedelje i gotovo uvek je posledica prehlade, gripa ili virusne infekcije grla i bronhija. Subakutni kašalj traje od tri do osam nedelja i najčešće zaostaje posle infekcije, kada su disajni putevi još nadraženi i preosetljivi. O hroničnom kašlju govorimo kada kod odraslih traje duže od osam nedelja, a kod dece duže od četiri. Upravo ova granica je trenutak kada kašalj više ne treba pripisivati prehladi, već ga temeljno ispitati, idealno kod specijaliste za bolesti pluća.
Suv kašalj ne izbacuje sluz, škaklja u grlu i često se javlja u napadima, naročito noću ili pri promeni temperature. Tipičan je za zaostali kašalj posle virusa, astmu, alergije, refluks i pojedine lekove. Vlažan ili produktivan kašalj prati izbacivanje ispljuvka, koji može biti beo, žut, zelen ili smeđ. Žut i zelen ispljuvak ukazuju na zapaljenje, ali ne znače automatski bakterijsku infekciju niti potrebu za antibiotikom. Obilan jutarnji ispljuvak kod pušača tipičan je znak hroničnog bronhitisa, dok krv u ispljuvku uvek traži pregled bez odlaganja.
Kod ljudi koji ne puše i imaju uredan snimak pluća, iza hroničnog kašlja najčešće stoje tri stanja. Prvo je slivanje sekreta iz nosa niz ždrelo, posledica hroničnog sinusitisa ili alergijske kijavice, kada sluz stalno nadražuje grlo. Drugo je astma, posebno njen oblik u kojem je kašalj jedini simptom, bez gušenja i zviždanja. Treće je refluks želudačne kiseline, koji nadražuje grlo i disajne puteve čak i kada nema gorušice. Veliki deo pacijenata kašlje i zbog lekova za pritisak iz grupe ACE inhibitora, poput enalaprila, ramiprila ili lizinoprila, a kašalj nestaje nekoliko nedelja posle zamene leka.
Mnogi pušači jutarnji kašalj smatraju normalnim delom navike, iako je to često prvi znak hronične opstruktivne bolesti pluća, poznate kao HOBP. Kod ove bolesti disajni putevi se trajno sužavaju, a vazduh sve teže izlazi iz pluća. U početku postoje samo kašalj i ispljuvak, zatim se javlja zadihanost pri penjanju uz stepenice, a kasnije i pri običnom hodanju. Oštećenje koje je nastalo ne može se vratiti, ali prestanak pušenja i pravilna terapija značajno usporavaju napredovanje. Svaki pušač stariji od 40 godina trebalo bi bar jednom da uradi spirometriju, čak i kada se oseća dobro.
Pojedini simptomi uz kašalj zahtevaju brz odlazak kod lekara. To su krv u ispljuvku, neobjašnjiv gubitak telesne težine, noćno znojenje, temperatura koja traje ili se vraća, bol u grudima pri disanju, jaka zadihanost i promuklost duža od tri nedelje. Iza ovakvih tegoba mogu stajati upala pluća, tuberkuloza, tečnost u plućnoj maramici ili tumor pluća, koji se najuspešnije leči kada se otkrije rano. Posebnu pažnju traže pušači i bivši pušači kod kojih se dugogodišnji kašalj iznenada promeni po zvuku, jačini ili učestalosti. Kašalj uz otoke nogu i gušenje u ležećem položaju može ukazivati i na srčanu slabost.
Pregled pulmologa počinje detaljnim razgovorom o trajanju kašlja, izgledu ispljuvka, pušenju, poslu, kućnim ljubimcima, alergijama i lekovima koje pacijent pije. Lekar zatim osluškuje pluća slušalicama sa prednje i zadnje strane grudnog koša i traži pukote, zvižduke ili oslabljeno disanje. Meri se zasićenost krvi kiseonikom malim aparatom koji se stavlja na prst. Ključna metoda je spirometrija, test u kojem pacijent snažno duva u aparat, a ponekad se ponavlja posle udisanja leka koji širi bronhije, kako bi se razlikovala astma od HOBP. Po potrebi se radi RTG snimak pluća, analiza krvi sa CRP vrednošću, pregled ispljuvka, a kod nejasnih nalaza i CT grudnog koša.
Sirupi iz apoteke ublažavaju simptom, ali ne leče uzrok. Kada kašalj izaziva astma, refluks ili sekret iz sinusa, nijedan sirup ga neće trajno zaustaviti, pa ljudi menjaju preparate nedeljama bez rezultata. Česta greška je i kombinovanje sirupa za suv kašalj, koji ga smiruje, sa sirupom za iskašljavanje, koji podstiče izbacivanje sluzi, jer se njihovo dejstvo poništava. Antibiotici bez dokazane bakterijske infekcije ne skraćuju virusni kašalj, a povećavaju otpornost bakterija. Zbog toga je kod upornog kašlja mnogo pametnije potražiti dijagnozu nego isprobavati nove lekove.
Lečenje zavisi od uzroka koji pulmolog utvrdi. Kod astme se koriste inhalacioni kortikosteroidi i lekovi koji šire disajne puteve, a kašalj se obično smiruje za nekoliko nedelja. Kod refluksa pomažu lekovi koji smanjuju kiselinu, manji večernji obroci i uzdignuto uzglavlje. Slivanje sekreta leči se sprejevima za nos, ispiranjem nosa slanim rastvorom i terapijom alergije. Kod HOBP osnova je prestanak pušenja uz inhalere koji olakšavaju disanje, a kod infekcija lekar odlučuje da li je potreban antibiotik. Ponekad je potrebno uporedo lečiti dva ili tri uzroka, jer se oni često preklapaju.
Dovoljno tečnosti razređuje sluz i olakšava iskašljavanje, a topli čajevi umiruju nadraženo grlo. Kašičica meda pred spavanje dokazano smanjuje noćni kašalj kod odraslih i dece starije od godinu dana. Vazduh u stanu ne treba da bude previše suv, pa zimi pomaže ovlaživač ili posuda sa vodom na radijatoru. Korisne su i inhalacije fiziološkim rastvorom, dok se inhaliranje lekova radi samo po preporuci lekara. Treba izbegavati duvanski dim, jake mirise, hemikalije za čišćenje i boravak napolju u danima kada je zagađenje vazduha visoko, što je u Beogradu tokom grejne sezone čest slučaj.
Deca imaju i do osam do deset prehlada godišnje, pa je kašalj kod njih veoma čest i uglavnom bezopasan. Lekaru treba ići ako dete kašlje duže od četiri nedelje, ako ima lavežljiv kašalj koji podseća na zvuk foke, napade kašlja koji se završavaju povraćanjem ili dubokim udahom sa pištanjem, kao kod magarećeg kašlja. Hitan pregled je potreban kod ubrzanog i otežanog disanja, uvlačenja kože između rebara, plavičastih usana, visoke temperature i odbijanja tečnosti. Iznenadni kašalj kod malog deteta koje se igralo sitnim predmetima može značiti da je nešto udahnuto, što se nikada ne odlaže.
Pregled pulmologa treba zakazati kada kašalj traje duže od osam nedelja, kada se ponavlja svake zime i proleća, kada ga prate zadihanost, zviždanje u grudima ili stezanje, i kada ne reaguje na terapiju koju je propisao lekar opšte prakse. Pušači i bivši pušači ne treba da čekaju toliko dugo, promena u kašlju za njih je dovoljan razlog za proveru. Hitnu pomoć na broj 194 treba pozvati kod naglog gušenja, jakog bola u grudima, iskašljavanja veće količine krvi ili plavila usana. Pravovremen pregled najčešće otkriva uzrok koji se lako leči, a u retkim ozbiljnim slučajevima daje prednost koja može biti presudna.
Kašalj kod virusne infekcije je zarazan uglavnom tokom prvih pet do sedam dana, dok traju temperatura i kijavica. Zaostali kašalj posle infekcije, koji traje nedeljama, najčešće više nije zarazan jer je virus već nestao. Izuzetak su bolesti poput magarećeg kašlja i tuberkuloze, koje zahtevaju lečenje da bi se prekinulo širenje.
Sitne čestice iz zagađenog vazduha nadražuju sluzokožu disajnih puteva i izazivaju suv kašalj, peckanje u grlu i osećaj stezanja. Kod ljudi sa astmom i HOBP zagađenje pogoršava bolest i povećava broj napada. U danima visokog zagađenja preporučuje se boravak u zatvorenom, provetravanje u kasnim večernjim satima i zaštitna maska kada se izlazi.
Postoji i nervni kašalj, koji se javlja kod stresa, nervoze ili kao navika, najčešće kod dece i mladih. Tipično nestaje tokom sna i pojačava se kada je osoba u centru pažnje. Ovakva dijagnoza postavlja se tek kada se isključe svi telesni uzroci, a pomažu vežbe disanja i rad sa psihologom.
Posle prestanka pušenja kašalj u prvim nedeljama može čak i da se pojača, jer se trepljasti epitel u bronhijama oporavlja i počinje da izbacuje nakupljenu sluz. Kod većine ljudi kašalj se znatno smanjuje za jedan do tri meseca. Ako i posle toga traje, potrebna je spirometrija radi provere da li postoji HOBP.
Kod akutnog kašlja uz prehladu snimak pluća nije potreban, jer se infekcija obično povuče sama. RTG se radi kada kašalj traje duže od tri do osam nedelja, kada lekar čuje promene pri slušanju pluća ili kada postoje temperatura, gubitak težine i krv u ispljuvku. Snimak je brz, a doza zračenja je veoma mala.
…
